Pravdenici II svjetskog rata- Tuzlanski muftija Kurt

 

Dvadeset prvog juna ove godine navršilo se 63 godine od smrti Muhamed Šefketa ef.Kurta (Travnik, 1879- Tuzla 1963.), bošnjačkog teologa, te banjalučkog i tuzlanskog muftije, koji je zaslužan za spašavanje života tuzlanskih Srba u mračno doba Drugog svjetskog rata.

Ko je uopšte muftija Kurt i kakve su njegove zasluge?

Potiče iz ugledne mostarske porodice ali se rodio u Travniku, mjestu službovanja svoga oca, a školovao se u Mostaru, Sarajevu, Istambulu i Damsku.Za banjalučkog muftiju postavljen je 1914.godine, a potom je prešao u Tuzlu gdje je obavljao dužnost muftije u periodu 1925-1933.godine, a umirovljen je 1936.godine.  Uspostavom tzv.NDH i prvim zločinima došlo je i do rezolucija muslimanskog stanovništva protiv represlija prema Srbima, Jevrejima, Romima i političkim neistomišljenicima, pa je dana 11. novembra 1941. godine izglasana  i Tuzlanska rezolucija. Njen prvobitni tekst bio je napisan u izuzetno oštrom tonu ali je odlučeno da se  ne šalje, nego da se u pošalje delegacija u Zagreb gdje će usmeno protestovati u Vladi NDH.Istovremeno su ustaške vlasti u Tuzli za Badnjak 1942.g. namjeravale srušiti Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice, uz rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve ustaše su namjeravale počiniti masovno ubistvo civila srpske etničke pripadnosti. Zato je pozvan zloglasni kotarski predstojnik  iz Brčkog Vječeslav Montani, čuven po svojim zločinima, da dođe sa svojim ustašama u Tuzlu, kako bi se u pravoslavnoj crkvi na Badnej veče, kada bude puna vjernika, postavio eksploziv. Razaranjem crkve i ubistvom prisutnih, pristupilo bi se uništenju srpske varoši, a kompletno ostalo preživjelo stanovništvo otjeralo u logore.

Informacije o ustaškim planovima doprle su i do muftije Kurta koji je, okupivši ugledne Tuzlake, sročio rezoluciju koja je odmah dostavljena njemačkim okupacionim snagama, dok su pojedinačne akcije poduzimali I ugledni lokalni Hrvati  Ante Kamenjašević, Jure Begić i drugi.

Na takva upozorenja reagovao je i potpukovnik Wist, njemački komandant grada, dok  su po Tuzli istaknuti plakati s upozorenjem “da nitko nikoga ne smije zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi Badnjak i Božić”.

Nakon dostavljene rezolucije upućene njemačkim okupacionim snagama, Šefket ef. Kurt i hadži Hasan-aga Pašić, nekadašnji  tuzlanski gradonačelnik, predvodili su delegaciju koja se u Zagrebu sastala s  ministrom unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, Andrijom Artukovićem. Kako razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku,  po navodima svjedoka, Artuković je repetirao svoj revolver i krenuo na Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije tuzlanskih uglednika poručili su Artukoviću da će se cijela Tuzla dići protiv vlasti NDH, ako ubije Kurta i Pašića, što je odvratilo Artukovića od svoje namjere.

Inače je ustaški režim u Tuzli, po izvornoj dojavi iz juna 1943.godine, negativno gledao na “pasivnost” islamskih službenika, dok je sam Muhamed Šefket efendija Kurt označen u toj dojavi kao “potajni neprijatelj poretka” i “stari bizantinac-Srbin”!

Šefket ef. Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti; preminuo je 21 juna 1963. godine u 84. godini. desetak hiljada građana Tuzle i okoline pripadnika svih etničkih i vjerskih zajednica došlo je na  dženazu, a veliki govor održao je tuzlanski prota Đorđe Jovanović. Književnik Meša Selimović svjedoči u svojim memoarima da je pri tom  prihvaćena  intimna i neuobičajena molba prote Jovanovića,”crvenog popa” koji je preživio konc logor Dahau, da on bude taj koji će u efendijin grob sići prije njega, dočekati tabut s efendijinim tijelom i položiti ga u grob, kao njegov veliki prijatelj I poštovalac, što je ispoštovano.

Trojica sinova Šefket ef. Kurta, Fadil, Asim i Enver poginuli su kao pripadnici partizanskih jedinica u Narodno-oslobodilačkom ratu, dok su tri sina (Fadil, Kemal i Enver) diplomirali pravo na zagrebačkom sveučilištu. Porodica Kurt je muftijinu bogatu ličnu biblioteku poklonila Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, dok ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi ime Šefketa ef. Kurta. Godine 2020. snimljen je dokumentarni film “Efendijin zavjet”, koji ima za cilj da podsjeti na muftijin herojski čin u spašavanja tuzlanskih Srba, koji evo i ovim radom približavamo javnosti.

Pravednost ostaje- a pravednici se pamte !

 

Brčko, maj 2026.g.                                                                                    Prof.dr Milomir Čodo/Prof.dr Dževad Drino

This will close in 0 seconds